Povijest

Sveti Ivan Žabno i okolica nalaze se na najzapadnijim obroncima Bilogore. Ovaj kraj bio je naseljen u dalekoj prošlosti, još u neolitu, mlađem kamenom dobu. U srednjem vijeku ovdje živi autohtoni hrvatski živalj. Početkom šesnaestog stoljeća u ove krajeve prodiru Turci, čine zulume, pale, ubijaju i odvode narod u roblje. Zbog toga ljudi napuštaju svoja stara ognjišta i bježe na zapad i sjever. Zemlja ostaje pusta i gotovo nenaseljena.

Za bolju obranu od Turaka Austro- ugarska uspostavlja ovdje Vojnu krajinu. U gotovo napušteni kraj vraćaju se ljudi, ali još više zbog potrebe obrane doseljavaju novi stanovnici s juga i istoka. Novodoseljenima i preostalom domaćem stanovništvu daju se znatna prava, ali i ograničenja. Svi postaju graničari. Rješavaju se svjetovnih i crkvenih obveza, ali preuzimaju još teži teret vojnika i zemljoradnika u isto vrijeme, jer se graničar morao brinuti za život, prehranu i opremu, a biti uvijek spreman za obranu, borbu, rat. Upravo na ovim našim prostorima ustanovljeno je predziđe kršćanstva.

Kontinuitet života i naseljavanja ljudi na prostorima oko Svetoga Ivana Žabna može se pratiti od pred više od 7000 godina. Najstariji povijesni nalazi potvrđuju naseljenost ovih prostora već od mlađeg kamenog doba, brončanog doba, pa do srednjeg vijeka. Arheološko nalazište na mjestu današnjeg naselja Brezovljani predstavlja jedno od najbogatijih nalazišta sopotske kulture ( 2800.- 2650. g.p.k.), tzv. brezovljanski tip sopotske kulture. Vrijedni su i brojni antički nalazi i u samom središtu Svetog Ivana Žabna, oko župne crkve. U povijesnim dokumentima Sveti Ivan Žabno se prvi put spominje već 1201. godine kao Xabiniza. Naziv Sveti Ivan također je vrlo star i spominje se već 1323.g.

Najvrijedniji spomenici sakralne arhitekture su župna crkva Svetog Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Žabnu te crkva Sv. Julijane u Tremi jedna je od rijetkih ranobaroknih sakralnih građevina iz 16. i 17. st. koja je očuvala svoj prvotni izgled, kao župna crkva spominje se od 1667. g. do 1879. g. Župna crkva Sv. Petra u Svetom Petru Čvrstecu prvi puta se spominje kao župna crkva 1334.g no od nje su ostali samo poneki ostaci ( zvonik- kula ispred pročelja). Crkva Pohođenja Marijina u Cirkveni nalazi se u središtu naselja, prvi puta se spominje već 1306.g.

Godine 1871. ukinuta je Vojna krajina, a svu vlast je preuzela civilna uprava. Osnovana je Bjelovarsko- križevačka županija. Ta županija bila je podijeljena u dvije podžupanije, križevačku i bjelovarsku. Godine 1866. reorganizirana je politička uprava u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Križevci i Bjelovar imali su svoje kotareve. Na području kotara Križevici uređena je Općina Sveti Ivan Žabno koja je 1891. obuhvaćala sela Sveti Ivan Žabno, Predavec, Brezovljani, Poljana, Gračina, Bukovje, Cirkvena, Kenđelovac, Markovac, Rovišće, Kraljevac, Kovačevac Buzadovac,Tučenik, Cubinec, Kuštani, Novi Glog, Cepidlak, Remetinec i neke zaselke.

Sveti Ivan Žabno i okolica se tada razvijaju u značajan poljoprivredni kraj, a u samom mjestu razvija se obrt pa i industrija. Sveti Ivan Žabno postaje i značajno trgovište.

Godine 1908. u Svetom Ivanu Žabnu osnovana je prva marvogojska udruga za uzgoj čistokrvnog simentalskog goveda. Ova Udruga i njeni stočari dali su veliki doprinos unapređivanju H rvatskog i Jugoslavenskog stočarstva. 27. veljače 1912. g. u Svetom Ivanu Žabnu osnovan je Savez marvogojskih udruga Hrvatske i Slavonije gdje mu je i bilo sjedište.

Počeci školstva sežu u 1782. godinu kada je otvorena trorazredna njemačka škola u prostorijama vojnog zapovjedništva. Od 1802. pored njemačkog, učilo se i na hrvatskom jeziku.

Vrlo je rano otvorena čitaonica, 1884./85.g. u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda. Uz rad čitaonice vezan je buran kulturni i prosvjetni život mjesta. Od 1892. g. djelovala je limena glazba, godine 1925. osnovano je pjevačko i tamburaško društvo Tomislav, koje je aktivno i danas u sklopu KUD-a «Tomislav». Vatrogasno društvo djeluje od 1892. g. Od kulturno- umjetničkih društava na području općine djeluje još Stari Graničar iz Cirkvene.

Nakon drugog svjetskog rata u Svetom Ivanu Žabnu formirana je općina koja je bila u okviru Kotara Križevci. Ona je 1962 ukinuta i uključena u općinu Križevci i Vrbovec. Početkom XIII stoljeća dotadašnje Žabno (Sabnicha) dobilo je puni naziv Sveti Ivan Žabno, tj. onda kada je sagrađena crkva Svetog Ivana Krstitelja. 30.srpnja 1954. Izvršno vijeće Sabora Hrvatske ukinulo je naziv Sveti Ivan. Skupština općine Križevci 21. lipnja 1990. ponovno je vratila mjestu puno ime Sveti Ivan Žabno.

Općina Sveti Ivan Žabno je sve do 1993. godine bila u sklopu bivše općine Križevci, te se navedene godine osamostalila. Svoj dan koji je ujedno i dan župe Svetog Ivana Krstitelja slavi 24. lipnja svake godine.

Naš svetoivanjski kraj razlikuje se po mnogo čemu do susjednog Prigorja, Moslavine, Podravine. Te razlike ponajviše se očituju u etnološkom smislu, a rezultat su doseljavanja novog stanovništva i migracija. Zahvaljujući brojnom doseljavanju kraj je preživio u demografskom smislu. Bez toga bi bio danas pust. Svi doseljenici su donosili i svoju kulturu, običaje, govor i drugo, miješali se sa starosjediocima i tako se i ovdje stvarala specifična kultura koje se razlikuje od kulture i etnografskih značajki susjednih nam krajeva. Geografski se nalazimo na posljednjim zapadnim obroncima Bilogore, a i u etnološkom smislu pripadamo Bilogori. Slike prošlosti našeg kraja i naših ljudi mogu se vidjeti u Etnografskom muzeju koji je smješten u sklopu općine.

 

  Galerija slika:

  O općini - Sve